Novi list

Nakon povlačenja leda, šume su ubrzo prekrile područja današnje sjeverne Njemačke i Poljske, te južne Skandi navije. U tim su šumama ljudi živjeli lovačko-sakupljačkim načinom života, iskorištavajući divljač, jestive biljke, ribu i školjke iz rijeka, jezera i mora.

C:40/M:Ø/Y:100/K:Ø

Neodoljivomače Šetao sam onom groznom Pulom. Makar su me svi gledali kao da sam pao s Marsa, ja sam tražio ne što dobro u ovom gradu. Tražio sam mačke. Vidio sam nekoliko mršavih, gladnih uličnih mačaka i jedno neodoljivo mače plavih očiju. Odjednom se nebo počelo oblačiti ružnim sivim oblacima iz kojih je počela jako padati kiša. Brzo sam otrčao u moj podrum za slučaj da počne ona grozna buka i svijetljenje kao svaki put kada pada kiša jer se ja toga jako, jako bojim. Kada sam pogledao kroz prozorčić podruma da vidim je li počelo ono svijetljenje vidio sam ono neodoljivo mače kako bježi od kiše. Iako sam se bojao ipak sam izašao i donio neodoljivo mače u svoj podrum. Čim smo ušli počela je buka, svijetljenje i sve je više padala kiša. Nahranio sam mače i legao s njim u krevet spavati. Sutradan kada sam se probudio sjalo je sunce, ali nije bilo mačića a niti mog zlatnog sata. Kad sam se otišao prošetati čuo sam ljude kako pričaju o nekom mačiću koje stalno krade, a nikad ga više ne vide. Tisa Milić Pulskemačke James Joyce je dio svog života živio u Puli. Bojao se pasa, ali zato je obožavao mačke i sve u vezi njih. Svakog dana ujutro dok je hodao gradom gledao je ima li u blizini koja mačka. Kada bi vidio jednu, odmah bi iz kaputa izvadio hranu za mačke i dao joj malo hrane. Bio je opsjednut mačkama. Stalno ih je promatrao, proučavao, pratio i razgledavao. Kad bi vidio nekog psa kako lovi mačke odmah bi ga počeo tjerati kišobra nom. Volio je mačke više od svega. Pisao je priče o mačkama, hranio mačke i branio ih. Kad bi išao u kupovinu obavezno bi kupio 15 paketa hrane za mačke da mu ne bi ponestalo zaliha. Gdjegod je išao gledao bi ima li mačaka. Neke koje bi mu se posebno svidjele hranio bi. U stanu ih je imao barem 10 i siguran sam da je unutra lijepo mirisalo. Nisam neki ljubitelj mačaka, ali Joyce ih je zato volio više od ičega. Erik Kosanović James Joyce i ratni put “Bok svima. Moje ime je James Joyce i živim u Dublinu. Za par dana preselit ću se u Pulu jer je Dublin grad ratova i vrlo je opasno živjeti u njemu. Sutra ujutro sjedam na avion”. Sutradan ujutro James je krenuo na avion. “I evo ga, poletjeli smo. Jedva čekam sletjet u Pulu i ući u novi stan”.’ Nakon par minuta u avionu James je osjetio da se avion trese, no nije se uplašio jer je znao da su to samo turbulencije od ružnog vremena. Kada je čovjek koji je sjedio do Joycea pogledao kroz prozor, vidio je da je vani lijepo vrijeme pa se zapitao: “Zašto se avion trese, ako je lijepo vrijeme?” James je pogledao kroz prozor i ugledao kako je ratna raketa prošla pored njega, uplašio se i začuo glas jedne gospođe. “Molimo stavite svoje padobrane koji se nalaze ispod vaših stolaca i iskočite iz aviona jer postoji velika mogućnost pada aviona.” James se jako uplašio, odmah uzeo padobran i iskočio. Kako je James jako volio mačke i mačke su ga jako voljele, pomolio se da mu se neka mačka smiluje i spasi ga. Odjednom kada je otvorio padobran leteća ga je mačka spasila i odvela u Pulu. I odjednom se probudio. “Oh, Bože! Što sam ja to sanjao,

Bogat prosinac Udruge Birikina