Novi list

SPORT

32

Ponedjeljak, 6. sije nja 2020. Glas Istre

NOGOMET Boško Radi , poznati istarski igra , ljetos se oprostio od igranja UMAŠKI BOMBARDER

Proba u Hajduku propala zbog maraka

M. GAVRAN

Po eo i zaklju io karijeru na Grbavici

Od samih po etaka Boško je Radi me u vrš njacima, a i starijima pokazivao svu raskoš ta lenta i plijenio potezima. Odrastaju i sve više je napredovao zbog ega bi igrao za starije selekcije. U mnogo emu je prednja io - silini i preciznosti udarca te uro enim osje ajem za nadmudrivanje protivnika. Brzo je prerastao mati nu sredinu i u kvalitetnijim klubovima imao zapaženu ulogu. No, jedan od snova se zamalo nije pretvorio u javu. Iako to nikad nije spominjao, znaju i za njegov “izlet” u Split, podsjetili smo ga na to potkraj razgovora. - Da, bio sam na probi u Hajduku u ljeto 1993. godine. Trenirao sam s olongom, Vu kom, Tudorom, Pletikosom i skupinom vršnja ka te generacije iji trener je bio Siniša Jali . On je u to vrijeme bio i trener juniorske repre zentacije Hrvatske. Iako sam se dobro snašao i pokazao puno, nisam ostao. Moji ro aci su bili u blizini Poklepovi a i Ivi a koji su pratili te treninge i me usobno se propitivali tko je taj de ko, govore i za mene: “Taj s loptom zna sve”. No ni to nije bilo dovoljno da bih ostao u Splitu, sa sjetom nam otkriva Boško Radi . Razlog je iznena uju i, štoviše i šokantan za roditelje umaškog mladca. Ljudi iz kluba su im priop ili da Boško može ostati u Hajduku ukoliko su spremni “izbrojati” 20 tisu a nje ma kih maraka. Kako je to za Radi e bila ne mogu a misija, 17-godišnjak se vratio doma i igrao u ovdašnjim klubovima te u Sloveni ji i Italiji.

sezone zbog problema bio sampri moran vratiti se doma. Nakon opo ravka vratio sam se ponovno u Ja dran, gdje sam igrao šest narednih godina. Vrativši se u Umag zamije tili su me čelnici Maribora i predlo žili mi da odigram sezonu (98./99.) za Domžale, u Prvoj ligi kao njihov igrač. Ipak, ostao sam tu, točnije za igrao samzaBuje, odakle samupo lusezoni ponovno završiouPoreču i potomsevećuljetovraćamumatič ni klub. Uslijedilo je pet sezona igra nja za “plavo-žute”, do 2005. godine te dvije zaBuje, a onda samse 2007. vratio na “Grbavicu” i ljetos u dresu Moele zaključio moje igranje, rekao jeBoškoRadić. Gol iz kornera Puno je zgoda i zanimljivih de talja iz 35-godišnjeg igranja pamti umaški “bombarder”, koji je zahva lan mnogim trenerima za bogatu nadogradnju njegove osebujne da rovitosti. - Obilje je toga, kako ne pamtiti nekedogađaje kao3:0pobjedapro tiv Trešnjevke u proljeće 1994. go dine. Izravno iz kornera dao sam gol, odlično igrao i na kraju su me proglasili igračem utakmice, s ne punih 18 godina. U divnom sjeća nju mi je od mnoštva igrača koje pamtim, posebno ostao Marinko Foško. Iz slobodnih udaraca s ra zličitih udaljenosti preko i kraj “ži vog zida” postigao sam puno golo va. Gol s centra sam dao prije dvije godine u Babićima. Puno je trenera koje ću pamtiti poput Zvonka Dus pare, Miloša Hrstića, Marijana Jan toljaka, Nikole Jovanovića, Mihajla Petrovića, posebice dragih mi Želj kaTurine i Eduarda Bosnića koji mi je puno pomogao u svemu, za kraj je kazaoBoškoRadić. Za duboki trag koji je ostavio u istarskom nogometu skroman pri log i zahvala neka mu bude i ova priča, kao svojevrsni dar za 43. ro đendan kojeg je nedavno proslavio. Posebno ga se na oproštaju dojmi lo da su mu pljeskali i mladi nogo metaši koji unjemu vide svog idola. I dalje seBoškamože vidjeti na uta kmicama Moele u obavljanju služ benih dužnosti, dok je stariji brat Mario s kojimjedugo zajedno igrao u Umagu i Moeli, sada predsjed nik kluba.

Pore ki uspjesi Bio sam najmla i u mom adi Jadrana i stoga mi je bila velika ast igrati u generaciji koja je dvostruki osva ja naslova prvaka Druge HNL - zapad, uz igranje kvalifikacija za Prvu ligu neri vidjeli kako baratam s loptom, postaosamdio togdruštva. Čestobi me“švercali” i igraobi zaekipumla đihpionira,iakosamnatopravotre baočekati joškojugodinu, opočeci ma kazujeRadić. Nije mu trebalo puno da iskaže svoju darovitost, tako da je uvijek pokazivao više od starijih. Brzo jena preporuku trenera preselio u stariji gradski klub, u kojemu u narednih osam godina prolazi sve selekcije. I umjesto seniorskog debija u plavo žutom dresu, dogodilo mu se to u porečkomklubu. - Sa zebnjom sam čekao prvi na stup za seniorskumomčad Umaga, štosenijedogodilo,alimisetoostva rilouporečkomJadranu,nakonpre laska u ljeto 1992. godine. Kako sam biomlađi od17godina, zaigraosam sa specijalističkim liječničkim pre gledom.Svevišesamigrao,iakosam bio najmlađi u momčadi i stoga mi je bila velika čast igrati u generaciji koja je dvostruki osvajač naslova pr vakaDrugeHNL - zapad, uz igranje kvalifikacija za Prvu ligu, prisjeća se porečkihdananaš sugovornik. Nakon toga morao je na odslu ženje vojnog roka, da bi nakon istog BoletustiglaprivlačnaponudaizIta lije, koju je prihvatio. Prošao je pri premesmomčadiOspitaletta (Bres cia) i već jeuprvomnastupu, nakon igre u prijateljskoj utakmici, osvo jio simpatije svih u klubu i navijača. Drugi dan je u novinama osvanuo veliki članak s naslovom“E’ arrivato il bomber Croato”! -Neštoljepšenisammogaopože ljeti, ali poslije kraćeg igranja, u pola

NA KRAJU KARIJERE - Boško Radi na rukama suigra a iz Moele

Po eo samu Astrace mentu sa šest godina, a kasnije klubmijenja ime u današnje, Moela. Koje li simbolike, po eo sam i potomna istommjestu, odnosno igralištu Grba vica, završio s igranjem poslije 37 godina, rekao je Radi PIŠE Mijat GAVRAN UMAG - Svi su se umlađemumaš komgradskomklubuMoela, koji je uljetoostvariosvojpovijesniuspjeh, do zadnjega nadali da će jedan od najboljihumaškihnogometašaBoš koRadić odigrati još jednu sezonu. No, to se ipak nije ostvarilo. Bila je toobostrana želja, klupska i igrače va, no trebalo jepoštovati stvarnost kojaukazujeda jeprestanak igranja najprihvatljivije rješenje. Koliko god odluka bila teška, trebalo je ustuknuti pred željama i pomoriti se s time da će momčad s “Grbavice” borbu za bodovemo rati voditi bez popularnog Boleta. Talijanska epizoda - Treba uvažavati naputke tije la i razmišljati o zdravlju, ma koliko god želje bile jake. Nije bilo nikakve potrebe ići protiv toga, nakon sve ga nezaboravnog štomi je nogomet priuštio. Da je bilo malo više sreće i da me neke ozljede nisu sputavale, vjerojatno bi moja karijera bila još uspješnija. Međutim i tome unatoč zadovoljan sam, mada ostaje žal što nisam do kraja ostvario svoje sno ve. Treba prihvatiti ono što nam je namijenjeno u životu, pa tako i u

M. GAVRAN

NA PO ETKU BOGATE KARIJERE - Boško Radi (desno)

sportu. Bio sam tako blizu klubu iz dječačkih snova, ali kao da mi nije bilo suđeno, tu zastaje s kazivanjem Boško Radić i “okreće” se počecima igranja. Odrastao je uz umaško kultno igralište,“Grbavicu”, i upravonanjoj je učinio prve korake u društvu s uglavnomstarijimsumještanima. -NedalekoodkućeunaseljuMo ela bilo je gradsko igralište. Na nje

mu je igraoUmag svedopreseljenja na Gradski stadion, ali i dalje se tu igralo i treniralo. Počeo samuAstra cementu sa šest godina, a kasnije klubmijenja ime u današnje. Koje li simbolike, tu sam počeo i na istom mjestu, odnosno igralištu, završio s igranjemposlije 37 godina. Bio sam najmlađiutojvelikojgrupidječakau najvećembrojustarijih.Pomoglami jeivisinadameprime,akadasutre