Novi list

č

TRAFIKA Predrag LUCIĆ

Hrvatski državni slalom

Piše Zlatko CRNČEC SDP je nemoguće promijeniti Z a očekivati je da će Zoran Milanović ostati na čelu SDP-a. U toj je stranci na djelu sustav jedan čovjek jedan glas kada je u pitanju izbor predsjednika. To onemogućava lokalne šefove da u potpunosti kontroliraju izborni proces kao što se to može kada šefa stranke biraju izaslanici na konvenciji. Kroz kontrolu izbora izaslanika naime imaju i kontrolu kako će ti izaslanici glasati. Puno je teže kontrolirati preko 30.000 članova. Osim toga, činjenica da će se izbori održati u relativno kratkom roku ostavlja malo vremena za okupljanje oko eventulnog protukandidata. Tim više što njega zasad ni nema. Tonino Picula zaboravljen je u Bruxellessu nakon što se nije usudio iskoristiti trenutak i Milanovića rušiti nakon drugog uzastopnog poraza na euroizborima. Zlatko Komadina i dalje oklijeva i gubi vrijeme za organizaciju kandidature. Tu je i Ranko Ostojić koji je kroz izbjegličku krizu postao nacionalno poznata figura, ali su u SDP-u vjerojatno svjesni da bi njegovim izborom na čelo stranke doveli lijevu verziju Tomislava Karamarka. Spominju se i neka druga imena, ali nitko se još nije odvažio istaknuti kandidaturu. Uza sve to SDP-ovi su članovi nevoljki kada je u pitanje smjena šefa stranke. Ivica Račan ostao je doživotno na čelu stranke iako je izgubio brojne izbore. Lako je moguće da se isto dogodi i s Milanovićem. U slučaju da ostane na čelu stranke Milanović bi dobio stanovito vrijeme da pokuša reformirati SDP kada već kao premijer nije to uspio napraviti sa zemljom. SDP je naime stranka bez identiteta i vapi za time da konačno postane opcija za koju se glasa, a ne ona čije ime u pravilu zaokružuju oni koji su protiv HDZ-a. H oće li Milanović u tome uspjeti veliko je pitanje. Sama je stranka jako inertna. A čak i da zaista čvrsto odluči krenuti u nužne promjene u SDP-u veliki će mu problem predstavljati takozvani lijevi mediji. To je jedna od misterija koja ga slijedi. Naime, potpuno je jasno zašto ga ne vole desni, a preziru krajnje desni mediji. Ali je isto tako s one strane zone sumraka zbog čega ga brutalno napadaju lijevi komentatori. Milanović je svjetonazorski čvrsto protiv krajnjeg nacionalizma i spreman ga je oštro osuditi čak i onda kada je to na štetu rejtinga same stranke. Čvrsto je za prava nacionalnih, seksualnih i svih drugih manjina. Dakle za sve ono za što se prosječni hrvatski lijevi liberal zauzima. A većina njih, posebno oni u medijima, ga malo je reći ne vole. Postoje razna objašnjenja za to, neka od njih ne baš previše pohvalna za neke od komentatora. Međutim, ostane li Milanović na čelu stranke tako će to biti dalje. Što se tiče inertnosti i okoštalosti same stranke i tu je, čini se, situacija takva da se malo što može promijeniti. Članstvo je u velikoj mjeri nespremno za bilo kakve promjene, kako na svjetonazorskom tako i svim drugim planovima. Oko tema ustaša i partizana SDP je isto tako rigidan kao i HDZ, ponekad i više od toga, samo s druge strane političkog spektra. A što se tiče reformi koje je trebalo napraviti da zemlja krene naprijed ni tu ne postoji kritična masa koja bi mogla nešto promijeniti. I po tome su slični HDZ-u. S ve to skupa znači da i dalje nećemo imati socijaldemokrate za 21. stoljeće kao što nemamo ni demokršćane. Milanović će vjerojatno pobijediti, ali će SDP ostati isti. Baš kao što HDZ uvijek ostaje isti bez obzira tko je na njegovom čelu. " #

V iše nego Ivica Kostelić, Natko Zrnčić-Dim i Filip Zubčić, prošlozimsku je skijašku sezonu u hrvatskim medijima obilježio jedan do tada slabo poznati vitez bijelih sportova. Iz bijelog je svijeta u domovinu 14. prosinca 2014. stigla vijest da je »ministar zdravlja Siniša Varga uslikan na vikend-skijanju u talijanskim Dolomitima, u Sextenu, kamo je išao službenim audijem«. Kao objavljena je i fotografija s talijanskog skijališta koju je redakciji Večernjeg lista poslao jedan čitatelj. Iako je iz Ministarstva zdravlja urgentno priopćeno da je Varga taj »službeni automobil, kojim je otputovao na skijanje u Italiju, koristio u skladu s odlukom Vlade, kojom je propisano da ministri i državni dužnosnici koriste službeni osobni automobil srednje klase, s osobnim službenim vozačem 24 sata dnevno«, ministar je nakon lavine napisa o nedopustivoj rastrošnosti na račun poreznih obveznika javno izrazio žaljenje zbog svojega »propusta u tumačenju propisa« i svečano obećao da se »to više nikada neće ponoviti«. U znak kajanja, Varga je državnom proračunu nadoknadio troškove za gorivo i cestarinu, te za dnevnice i hotelski smještaj službenoga vozača. Brzog spustaša Sinišu Vargu na medijskom je skijaškom tronu ove sezone zamijenio novoizabrani predsjednik Hrvatskog sabora Željko Reiner. U duhu proklamiranoga zajedništva, akademik Reiner je ovog vikenda pohrlio podijeliti sudbinu oko 200 tisuća hrvatskih građana koji su se zaputili na inozemna skijališta. No, za razliku od njih, Reiner je svoje slalomaške vještine počeo pokazivati već pred graničnim prijelazom na Bregani. U furioznoj vožnji, praćen policijskim vozilima s upaljenim dokaz da se ne radi o podmukloj izmišljotini,

Reinerovo se putovanje ususret zimskim radostima odmah pronašlo službeno opravdanje. Priopćilo se kako predsjednik Sabora, kao štićena osoba prve kategorije, nije prekršio zakon. I kako je procijenjeno da bi njegovo čekanje u koloni predstavljalo sigurnosni rizik. Kakav sigurnosni rizik? Zar sigurnosni procjenitelji misle da bi Željko Reiner – samo zato što bi na sat ili sat i pol vremena dijelio neveselu sudbinu sugrađana koji su baš kao i on uzeli par dana odmora da se na snježnim padinama oslobode nagomilanog stresa i koji su prije izlaska iz voljene zemlje zapeli u koloni – ispalio na živce? Zar drže da bi se taj brestovački plemenitaš zbog tako tričavog povoda toliko iznervirao da bi ugrozio vlastitu sigurnost ulazeći u žučljivu prepirku sa suprugom ili s drugim vozačima koji, baš kao ni neslužbena vozačica predsjednika Sabora, nisu krivi zbog zastoja na cesti? I li su prekaljeni sigurnosni djelatnici ipak ispravno procijenili da nikoga u kilometarskoj koloni neće iziritirati to što štićena osoba na svoje privatno skijanje putuje po ubrzanoj proceduri, ne poštujući ni red ni ljude pored čijih automobila prolazi? I da nikome među svim tim ljudima neće fatalno popustiti nervi, te da štićenoj osobi stoga ne prijeti nikakva neugodnost izuzev trubljenja i psovki, koje ionako neće čuti dok svom brzinom piči prema granici? Pokazalo se da hrvatski državni slalom nije riskantna disciplina. I da i novi hrvatski moćnici mogu prelaziti granice ljudskog strpljenja. I granice susjednih država. Preko kojih uvijek idu nekim svojim, povlaštenim putem, odvojeni od naroda u čiju se dobrobit zaklinju. Kao što je svojedobno išao i onaj klipan koji je parlamentu prvi nadjenuo službeno ime – Hrvatski državni sabor.

rotirkama, privatni automobil predsjednika Sabora je pretekao vozila brojnih sunarodnjaka koja su u nepreglednoj koloni prema Sloveniji plazila i preko sat vremena. Gotovo jednako brzo u Hrvatsku je stigla vijest o lakoćom svladanoj šengenskoj granici. Vijest o nezaustavljivom skijašu s Bregane bila je potkrijepljena i fotografijama šampionskog konvoja. I dok su hrvatski mediji u tom Reinerovu slalomu na autocesti prepoznavali »povratak bahatog HDZ-a kakvog poznajemo« a predsjednika Sabora prozivali zbog »iskorištavanja povlastica«, oglasio se i uvrijeđeni akademik. »Vozio sam se u svom vlastitom autu, vozila me supruga. Ako netko pokušava od toga bilo što napraviti, onda se očito malo zeznuo«, izjavio je Reiner. Potom je na Facebooku napisao: »Da sam mogao izbjeći pratnju, vrlo rado bih to učinio, no nije bilo moguće jer tako me slijedi po mojoj novoj funkciji. Nakon stresne kampanje i tjedana napornih pregovora htio sam uzeti par dana odmora, ali neki očito i od toga žele napraviti skandal.« K ao i u onom prošlosezonskom slučaju skijaša Varge, i za Reinerovu izvanrednom prolaznome vremenu i s

š ć đ š Ž š š č ć č ! …

U FOKUSU

š č ć č š

Ć